Dana 23. svibnja 1915. godine Kraljevina Italija objavila je rat Austro-Ugarskoj Monarhiji. Prema zapovijedi zapovjednika Carske i kraljevske ratne mornarice velikog admirala Antuna Hausa austrougarska ratna mornarica napustila je svoje ratne luke u Puli, Šibeniku i Kotoru kako bi bombardirala istočnu talijansku obalu između gradova Venecije i Barlette. Glavni ciljevi bili su gradovi Ancona, Rimini, Vieste, Manfredonia, Barletta te mostovi i željezničke pruge duž obale. Iz C. i k. pomorskog okružja Šibenik isplovile su dvije f otile: jedna iz Šibenika predvođena brzom križaricom SMS Admiral Spaun, a druga iz Lastova predvođena križaricom SMS Helgoland. Flotila ratnih brodova koja je isplovila iz Šibenika razdvojila se kod otoka Lastova u nekoliko smjerova djelovanja. Nakon što je zaobišao otok Palagružu, razarač SMS Streiter približio se talijanskoj obali i bombardirao grad Torre Mileto. Razarači SMS Wildfrang i SMS Uskoke napali su Tremitske otoke, a brza križarica SMS Admiral Spaun grad Tremoli. Laka križarica SMS Helgoland krenula je prema gradu Baretti i bombardirala ga. Razarač SMS Lika bombardirao je gradić Vieste, razarač SMS Orjen grad Bari, a razarači SMS Csepel i SMS Tatra Manfredoniju.Na povratku u Šibenik razarači SMS Csepel i SMS Tatra naišli su na dva talijanska razarača. Razarač Turbine potopili su topničkom vatrom, a razarač Aquilone uspio je pobjeći. Preživjeli brodolomci odvedeni su u zarobljeništvo.
BOMBARDIRANJE ANCONE – IZVJEŠĆA S RATNIH BRODOVA NAKON POVRATKA U LUKE
Za prve oblačne zore, dana 24. svibnja 1915. godine, pristigle su I., III. i IV. divizija bojnih brodova te SMS Nadvojvoda Ferdinand pod Anconu. Bojni brodovi SMS Zrinyi i SMS Radetzky odvojili su se prije kako bi bombardirali Senigalliju i ušće rijeke Potenze. Svaki je brod imao točno određen cilj, a srednje i teško topništvo trebalo je isto tako djelovati prema pomno razrađenom planu. Svi vojni objekti – vojarne, bitnice, signalni stup, radijska postaja, brodogradilišta, električne centrale, željeznički kolodvor, plinara – našli su se pod topničkom paljbom. Gusti oblaci dima uzdigli su se već nakon prvih udara iznad cijelog grada. Pucnjevi i zgrade koje su se urušavale podigli su velike oblake prašine što je onemogućilo svaku daljnju plansku paljbu. Grad je gorio na više mjesta. Kako je učinak paljbe bio po svemu sudeći dovoljno jak, a oblaci prašine su se sporo razilazili, paljba je uskoro zaustavljena. Neposredno nakon topničke paljbe s brodova grad su bombardirali mornarički zrakoplovi L 40, L 46 i L 47. Neprijateljske bitnice su napali strojnicama. Zrakoplov L 47 napao je i bitnicu Alfredo Savio jer su u utvrdi jasno uočeni zaklonjeni topnički položaji (njih 6 – 8) i vojnici koji su preko otvorenog dvorišta bježali u vojarnu. Tek se naknadno ustanovilo da su utvrde u Anconi ipak bile nenaoružane. Naime, prema uredbi koju je krajem 1914. godine donio kralj Vittorio Emanuele III, Ancona je proglašena neutvrđenim naseljem. Javna su glasila izvješćivala o razoružanju tvrđave, a promatrači su javljali da su utvrđenja djelomično razoružana, topovi premješteni, ali postolja ostavljena. U utvrdi Alfredo Savio ostavljeno je i pet topova kalibra 250 mm te više njih od 120 i 150 mm. Ova kraljevske odredba nije odaslana drugim državama na znanje, a izostala je i službena međudržavna objava. Neslužbene obavijesti nisu imale obvezujući karakter te nisu mogle imati odlučujući utjecaj na ratne pohode kao što je bio napad na istočnu obalu Italije.
PALJBA TOPNIČKOG TORNJA KALIBRA 30,5 CM NA SMS TEGETTHOFF – IZVJEŠĆE S POLOŽAJA U KOŠU NA VRHU JARBOLA ZA IZVIĐANJE
Prigodom bombardiranja Ancone razarači SMS Csikós i SMS Velebit probili su se sve do početka lukobrana. Zapovjednik SMS Csikós, kapetan korvete H. Huber, izvijestio je: „Grozan prikaz uništavanja paljbom teških topova s naših brodova iz neposredne blizine. Tako sam npr. uočio pogodak zrna od 305 mm na trokatnoj kući koju je obavio ogroman oblak prašine. Kada se povukao, kuće više nije bilo. Naši prvi pucnjevi potpuno su uništili telefonske i brzojavne linije u Anconi tako da gradski vojni položaji više nisu mogli stupiti u vezu, a i Vrhovno zapovjedništvo Venecije nije moglo biti obaviješteno o bombardiranju Ancone.“ Zbog ogromnih oblaka razvalina i prašine mogli smo svjedočiti samo o pogocima u svojoj blizini. Četiri zrna pala su neposredno uz početak sjevernog lukobrana, jedan je hitac pao na carinarnicu, tri su pogodila gradilište, a parobrod koji se nalazio na navozu dva je puta pogođen. U luci su se nalazila tri velika parobroda koji su također nekoliko puta pogođeni. Prednji, nepokriveni (Lemnos), potopio je SMS Velebit torpedom. Ostala dva (Barbara i Città di Tripoli) zaštitila je pregradnja lučkog nasipa. I dva manja parobroda (Filippo Bettoline), koji su se nalazili neposredno iza objekta lučke kapetanije, bili su pogođeni. Poslije smo saznali da se na vezu nalazila i podmornica Argonauta te su i oko nje padali hici. Htjela je isploviti, ali zaplela se u prepreke. Jedan je pucanj pogodio skladište petroleja na južnom lukobranu i izbio je požar. Uz mol je bio privezan i prilično velik parobrod Loncettina koji isto nije izbjegao paljbu. Promatrali smo ljude koji su kao poludjeli trčali ulicama. Uskoro je sve bilo obavijeno gustim dimom i prašinom da ništa više nismo mogli vidjeti.“